Opšti vicevi

 

 

 

 

1

Hoćeš li i ovoga leta

• Hoćeš li i ovoga leta na more?
• Moram otići u isto mesto, pa makar ne imao ni pribijene pare.
• Verovatno je u pitanju neka tamošnja devojka?
• Tako je! Divno smo se zabavljali. Prvo je ona mene zakopavala u pesku, onda sam ja nju.
• I sada verovatno, između ostalog, na more nosiš i zaručnički prsten?
• Ne, nego lopatu. Vreme je da je otkopam!

 

 

 

7

Neki brđanin trebao da ode na

Neki brđanin trebao da ode na svadbu, a nikad u životu nije napuštao svoje malo mesto. Uputi se on u grad peške da kupi odelo za svadbu. Kada je došao u grad i našao robnu kuću gde prodaju odela, kaže prodavačici:
• Zapakuj mi jedno odelo!
Na to će ona:
• Treba prvo da probate, da vidite da li odgovara.
• Daj jedno da probam!
I ona mu da i uputi ga u kabinu da ga proba. Ode on tamo sa odelom i kad je ušao, povuče paravan, ali samo do pola, i počne sa probom odela. Prodavačica slučajno proviri i primeti da brđanin nema gaće. Kad je izašao iz kabine kaže:
• Odgovara, uzimam ga!
A ona će njemu:
• Pa vi nemate gaće?
• Nemam, šta će mi?
• Kako šta će vam? Kao prvo higijenski je, a kao drugo toplo je.
Ovaj razmisli na kratko i reče:
• Dobro, daj jedne gaće i odelo pa idem.
Obukao on gaće i novo odelo i zaputio se kući. Na pola puta mu se zavrti stomak i on odjuri sa puta u obliznji jarak. Skino pantalone, čučno te se olakšao. Kad je završio i ustao, pogleda iza – kad ono nema ništa. Tada pomisli:
• Stvarno je higijenski! – a onda pogleda prema gaćama – A i greje!!!

 

 

 

6

Pacijenti u ludnici polizali boju sa

Pacijenti u ludnici polizali boju sa svih zidova, pa je uprava morala okrečiti celu zgradu. Okreče je u crveno – ludaci sve poližu. Zatim sve okreče u žuto – ovi opet sve poližu. Uprava okreči zidove u zeleno, kad ono ništa. Upravnik upita ludake:
• Kako to da ste odjednom prestali da ližete zidove?
Jedan mu odgovara:
• Pa, čekamo da sazru!

 

 

 

 

 

 

 

19

Otišao čovek kod vrača i ovaj

Otišao čovek kod vrača i ovaj mu kaže:
• Bićeš odgovoran za smrt mnogih ljudi!
Šokiran, čovek krene kući. Usput ugleda neko dete kako se davi u manjoj reci pored puta, pa kaže sebi:
• ‘Ajde, ako ću već tolike ljude pobiti da bar spasim jedno dete.
I spasi on dete. Kad prilazi majka, uzima dete i kaže:
• Adolfe, sine, zahvali se ovom čiki.